Mevlud je svečanost kojom muslimani obilježavaju 12. rebiul-evel kao rođendan Muhammeda a. s. Tom prilikom u džamijama se prouči mevlud i prigodna predavanja o životu i radu Božijeg Poslanika i uglednih ashaba, kao i u raznim drugim prilikama.

Lejlei-regaib pada prvog uoči petka u mjesecu redžebu. Te noći osjetila je hazreti Amina, da je ponijela Muhammeda a. s. Lejlei-miradž pada 27. noć mjeseca redžeba. U toj noći Muhammed a. s. doživio je najviše duhovno uzdignuće i dobio od Allaha dž. š. zaduženje za pet dnevnih namaza.

Lajlei-berat pada 15. noć ša'bana kada Allah dž. š. određuje

ljudske sudbine za narednu godinu. Ona nas podsjeća na skori dolazak najdražeg nam gosta, ramazana, da bismo se duhovno i fizički pripremili za post i ostale ibadete. Lejlei-kader pada 27. noć ramazana. To je najodabranija noć u godini. Za nju veli Allah dž. š. da je bolja od hiljadu mjeseci jer je u toj noći počeo Allah dž. š. objavljivati Kur'an a. š. Muhammedu a. s.

Moral je skup pravila o dobrom vladanju. Izvori islamskog morala su Kur'an, Hadis i način života islamskih velikana. Propisi o islamskom moralu dijele se u tri grupe:

• dužnosti prema Svemogućem Allahu,
• dužnosti prema sebi i
• dužnosti prema ostalim ljudima.

Prema Allahu smo dužni:

• čvrsto vjerovati u svih šest temeljnih istina vjere;
• redovno i sa zadovoljstvom izvršavati islamske dužnosti;
• imati uvijek na umu da je dobro što god je naredio Svemogući Allah dž. š., a zlo što god je On zabranio.

Život i zdravlje darovao nam je Svemogući Allah i mi trebamo da ih čuvamo. U tu svrhu potrebni su: čistoća, hrana, odijevanje i umjerenost u svemu. Naročito treba paziti na osobnu čistoću.

Bog nam je dao raznovrsnu hranu koju jedemo. Zabranjeno je jesti: svinjsko meso i masti i svinjske prerađevine, meso krepane životinje, meso životinje koja nije propisno zaklana i krv. Zabranjeno je piti sva alkoholna pića, radi otklanjanja brojnih štetnih posljedica od upotrebe navedenih jela i pića. Muslimani i muslimanke treba da budu propisno odjeveni i da ne pretjeruju u luksuzu. Muškarci ne smiju nositi svilu i zlato, a žene ne smiju nositi kratke, tijesne i prozirne haljine a dužne su pokrivati cijelo tijelo i kosu osim lica i šaka. Hrana, odijevanje i sve ostalo treba da budu od pošteno zarađenih sredstava. Nauka i odgoj oplemenjuju naše srce i um i odvraćaju nas od hrđavih djela, misli i navika. Nije dovoljno imati samo znanje, nego se treba prema njemu i vladati. Da bismo postigli lijep odgoj trebamo biti uljudni, stidljivi, promišljeni i strpljivi. Ne smijemo biti umišljeni, oholi, srditi i grubi. Čovjek mora raditi da sebi i svojoj porodici na pošten način osigura izdržavanje, da bude u stanju pomoći siromaha i nemoćnog, te da može doprinijeti nešto i za napredak vjere i domovine.

Prema ostalim ljudima smo dužni biti dobri, pravedni, iskreni i korisni.Dobrota se sastoji: u dobru mišljenju o drugima (ako to zaslužuju), u praštanju i u pomaganju okoline dobrim djelima. Protivni dobroti su: mržnja, zavist i ogovaranje.

Istinost se sastoji u slijedećem: da čovjek govori istinu, da se ne pretvara i da ispunjava dato obećanje. Istinosti je protivna: laž, dvoličnost i pretvaranje. Neke stvari ne treba javno iznositi iako su istina, kao što su: prenošenje tuđih riječi, otkrivanje tuđih sramota, mahana i tajni te ogovaranje drugoga. Pravednost se sastoji u tome da svaki pojedinac dobije ono što je njegovo i što njemu pripada, a da prepusti drugima njihovo pravo. Pravednost je protivna nepravednosti. Porodica je osnovna ljudska zajednica, koja nastaje na islamskom braku i ljubavi. Roditelji su dužni:

• brinuti se za zdravlje i život svoje djece,
• brinuti se da ih dobro u vjeri odgoje,
• brinuti se da ih upute na nauku ili zanat i osposobe za život.

Djeca prema roditeljima imaju ove dužnosti:

• da su zahvalna i poslušna,
• da ih slušaju, štuju, vole i pomažu,
• da se na svaki poziv roditelja odmah odazovu,
• da mrtve roditelje spominju dovom i da u njihovo ime daju sadaku ih pomoć,
• ako su roditelji bolesni i iznemogli, moraju ih djeca njegovati, a ako su siromašni a djeca imaju imetka ili mogu zarađivati, onda moraju izdršavati svoje roditelje.

I ostalu rodbinu treba lijepo paziti i pomagati.

Vjera je Allahova uputa kojom se usmjeravaju ljudi da dragovoljno čine ono što je samo po sebi dobro. Vjera zabranjuje sve što je loše i štetno za dušu i tijelo, srce ili um, život i porodicu, imovinu ili čast.Ko radi što je vjerom zabranjeno čini grijeh. Ako čovjek učini kakav grijeh, hotimično ili nehotice, treba da se odmah pokaje (tevbu učini). Tevba se obično čini usmeno ovako: »Milostivi Bože, ja se iskreno kajem što sam učinio grijeh i molim Tvoj oprost. Estagfirullāh, estagfirullāh, estagfirullāh ve etūbu ilejh.« Kad se ovo izgovori, prouči se Amentu billahi i Kelime-i šehadet. Uz iskreno kajanje treba učiniti i neko dobro djelo.

Veliki grijesi su oni za koje je predviđena oštra kazna, ali oni ipak ne izvode iz vjere (dina), odnosno počinilac tih grijeha nije prestao biti musliman, ali je zaslužio oštru kaznu, pa je potrebno da se za te grijehe pokaje. Spomenućemo neke velike grijehe koji se najčešće čine:

1. piti i proizvoditi alkoholna pića i droge i baviti se njihovom prodajom i posluživanjem,

2. jesti svinjsko meso i mast i prerađevine od ovog mesa,

3. vrijeđati i ne poštovati roditelje kao i ne brinuti se za njihovo izdržavanje, ako su siromašni,

4. ubiti čovjeka, osim u nužnoj odbrani,

5. lagati,

6. ne htjeti istinu svjedočiti,

7. krivo svjedočiti i krivo se zaklinjati,

8. biti dvoličan,

9. zinaluk činiti, odnosno stupati u vanbračne spolne odnose,

10. prisvajati tuđu imovinu, otimati i uništavati,

11. krasti i krivo mjeriti,

12. drugog vrijeđati,

13. životinje spaljivati na vatri ili ih na neki drugi način mučiti,

14. klevetati i tuđe mahane iznositi i širiti (gībet),

15. prenositi tuđe riječi i time zavađati i mržnju sijati (nemīmet),

16. zavidjeti, tj. željeti da nekome nestane neko dobro (hased),

17. biti ohol, tj. praviti se velikim i precjenjivati se, a druge ponižavati (kibur),

18. drugom zlo spremati,

19. biti škrt, tj. ne izvršavati svoje imovinske obaveze,

20. odabirati zemaljska uživanja nad ahiretskim,

21. ne bojati se Božije kazne,

22. vračati i vračarima (gatarima) vjerovati,

23. prigovarati za dobra djela,

24. isključiti iz nasijeđa nekoga,

25. namaz ne klanjati,

26. post, zekat i hadž ne izvršavati,

27. izvršiti samoubistvo i dr.