Jedan bogati seljak,
povodom udaje svoje kcerke, pripremi svadbeno veselje na koje
pozva komsije i prijetelje.
Medju pozvanima bijase
dobri seljak Abdulkerim. On podje na svadbu prije zalaska Sunca,
jer njegova kuva bijase veoma udalena od sela. U putu ugleda
korpu punu ukusnih hurmi. Mastao je o ukusnoj i obilnoj hrani sa
gozbe. Priblizi se korpi i sutnu je nogom. Korpa se prevrnu, a
hurme se prosuse po zemlji.
- Danas mi ove hurme
nisu potrebne - kroz smijeh rece - na gozbi cu se najesti ukusne
hrane, a hurme cu ostaviti zivotinjama i pticama.
Nastavi svoj put i
dodje do malog potoka koji je trebao preci da bi stigao do sela.
U blizini se nije
nalazio most preko kojeg bi presao. Obicno ga je preskakao, jer
je bio plitak i nije bio siri od jednog metra.
Medjutim, te noci se
iznenadi, jer nabujali potok bijase sirok vise od tri metra.
Isao je tamo-amo kako
bi nasao najuze mjesto preko kojeg bi mogao preskociti na drugu
stranu, ali ga nije nasao.
Trazio je, a potok je
bujao.
Uskoro zadje sunce. Put
postade mracan. Sjeti se da tog dana pocinje preiod u kojem selo
uzima vodu za svoje usjeve. Voda iz rijeke se pusta kroz branu i
potok buja. Kada se ispuni vodom, postane toliko veliki da ga
niko ne moze preskociti.
Bijase zbunjen i tuzan.
Gledao je svoju novu i skupu odjecu. Osjecao je umor. Zamisljao
je sta ce se desiti sa njegovom odjecom ako skoci i padne u vodu.
Naposljetku rece: - Ne
mogu preci ovaj potok, niti mogu otici na svadbeno veselje.
Okrenu se i krenu svojoj kuci. Bilo je kasno. Mjesec mu je
osvjetljavao put. Osjecao je veliku glad.
- Bilo bi dobro da malo
odmorim - rece sebi - ali sjedenje ce mi samo povecati glad! A u
isto vrijeme nemam vise snage da pjesacim.
Mnogo se umorio i
ogladnio. Iznenada se sjeti hurmi koje je bacio na zemlju.
- Gdje li su hurme?! -
zapita se. Poce tragati za njima u nadi da ce ih naci. Ugleda
korpu i u velikoj zalosti poce pipati oko nje. Brisao je i jeo
hurme, prljave od zemlje. Njegova sreca bijase neopisiva dok je
jeo hurme koje je prije nekoliko sati prosuo po zemlji! U
povratku kuci rece sebi:
- Nikada vise necu
bacati ono od cega ima koristi, makar to bila najmanja sitnica.
Ona me moze obradovati kada je budem trebao. Ono sto mi danas ne
treba, mozda ce mi sutra trebati!
Nazad na Djecije Price |
.gif){kind=small}
