Ova prica ispricana je u
Palestini u vrijeme krstskih ratova, kada su krstasi iz
evropskih zemalja napadali islam i muslimane Plastine. U njoj je
tada zivjela mala siromasna porodica, majka i njen sin jedinac.
- Krstasi su nam uzeli sve
osim ove koze - rece majka sinu - pa te molim, sine moj, dobro
je cuvaj, jer je ona sve sto imamo!
Djecak odvede kozu na
zeleni pasnjak. Ostavi je da pase i sjede u hladovinu jednog
drveta. Gledao ju je i rekao sebi: - Mlijeko od ove koze je nasa
jedina hrana!
Dok je razmisljao, zacu
topot konja iz daljine. Pozuri prema kozi da je sakrije iza
drveca, gdje osta skriven posmatrajuci bitku. Vidio je krstasku
vojsku koja je tjerala nekoliko muslimanskih vojnika. Saceka da
se udalje pa kuci povede kozu da umiri majku. U putu prema kuci
srete muslimanskog vojnika koji je pruzao pomoc ranjeniku.
Vojnik zatrazi od njega vodu da napoji ranjenika. U kuci nadje
vodu, ne bi dovoljno. Brzo razmisli, pa otrca u kucu po posudu i
poce musti kozu dok posudune napuni mlijekom. Ponudi mlijeko
dvojici vojnika. Ranjenik popi, a ostatak pruzi svome drugu.
Njih dvojica se zahvalise djecaku.
- Allah ti se smilovao -
rece ranjenik isprekidanim glasom - spasio si mi zivot!
Njih dvojica odose, a
djecak udje u kucu.
- Sta si to uradio, sine?!
- upita ga majka - pomuzao si kozu, a mlijeko dao vojnicima.
Nama nije ostalo nista.
- Strpi se majko dok
ponovo ne bude mlijeka. Nisam mogao ranjenika ostaviti da umre
od zedji!
Prodje nekoliko mjeseci.
Muslimani porazise krstase i protjerase ih iz svoje domovine.
Dok se djecak igrao ispred kuce, dodjose dvojica ljudi goneci
ispred sebe trideset ovaca.
- Ove ovce poklon su tebi
od vojskovodje kojem si spasio zivot - rece jedan od njih.
- Ali za ono sto sam
uradio ne zasluzujem sve ovo - uzvrati djecak.
- Ne, uradio si i vise -
rece covjek pokazujuci na onog koji je dosao sa njim - spasio si
zivot nasem vodji i direktno ucestvovao u pobjedi muslimanske
vojske, a to nisi ni znao.
Njih dvojica se rukovase
sa djecakom i odose.
Djecak i njegova majka su
stajali i cudili se gledajuci u stado ovaca.
- Hvala pripada samo
Allahu, koji nam vraca ono sto smo izgubili - rece majka.
- Cinjenje dobrih djela
nije gubitak, majko moja!
Nazad na Djecije Price |
.gif){kind=small}
