Djecije Price -  Jeftina Kamila

Jedan seljak po imenu Abdul-Vehab imao je kamilu koju je mnogo volio. Ona mu je svakog dana sa sela u grad nosila teret koji je prodavao. Nosila je povrce i voce koje je prodavao na gradskoj pijaci. On bi kupovao potrepstine za kucu koje je kamila nosila iz grada na selo.

Na pijaci je Abdul-Vehab proao lubenice i dinje, a kupio rizu i secer. Usao je u radnju da kupi ono sto mu je trebalo. Kada je izasao, nije nasao svoju kamilu.

- Gdje mi je kamila?! - vikao je seljak - Nema moje skupe kamile! Zalosti! Gdje si kamilo moja?!

Dozivao je policajca trazeci od njega da nadje njegovu kamilu i uhapsi lopova koji ju je ukrao.

Njih dvojica su je svuda trazili, ali je nisu pronasli.

- Ne ocajavaj! - rece mu policajac - mozda se izgubila i sada okolo hoda. Nastavi je traziti, pa ces je, ako Bog da, pronaci.

Abdul-Vehab ju je uzalud trazio svuda. Nakon dugog traganja, umori se. Pred svima na pijaci obeca da ce je, ako naidje na nju, prodati za jedan dinar.

Ljude zacudi njegova izjava da ce za malo novca prodati skupu kamilu.

Kruzeci po pijaci iznenada naidje na nju. Mnogo se obradova i sveza je konopcem. Sjeti se sta je obecao i osjeti tjeskobu.

- Kamo srece da nisam dao obecanje pred ljudima - rece sebi - sta sada da radim?

Nakon kratkog razmisljanja, donese malu macku i sveza je za kamilu. Stavi ih nasred pijace glasno uzvikujuci: - Ko ce kupiti kamilu za dinar i macku za hiljadu?

Ljudi sa svih strana se okupise ne vjerujuci onome sto su culi.

- Ljudi, prodajem vam kamilu za dinar i macku za hiljadu! - uzvikivao je - ali ih prodajem samo zajedno. Da, ne prodajem kamilu bez macke!

Ljudi se nasmijase i shvatise  da ne zeli prodati svoju kamilu. Ljudi se razidjose govoreci: - Kako bi kamila bila jeftina da nije macke! - Kako bi bila jeftina samo da nije macke!

Abdul-Vehab zajaha kamilu i vrati se kuci.

Nazad na Djecije Price