
U nekom gradu zivio je
kadija poznat po svojoj pravednosti i mudrosti. O njegovoj
pravednosti je cuo i kralj koji se obardova sto u njegovom
kraljevstvu zivi kadija koji pravedno sudi ljudima.
- Nije mi dovoljno sto
sam cuo da je pravedan - rece kralj - zelim se licno uvjeriti u
njegovu pravednost i saznati na koji nacin sudi ljudima.
Kralj se prerusti u
obicnog covjeka kako ga ljudi ne bi prepoznali. Zajaha svoga
konja i napusti dvorac bez tjelohranitelja i vojnika.
U putu srete prosjaka
koji je prosio novac od ljudi. Sazali se nad njim i rece mu da
se popne na konja kako bi ga poveo do grada.
Kada stigose u grad,
kralj se okrenu i rece mu: - Stigli smo. Mozes sici, samo pazi
da ne padnes!
- Ovaj konj je moj -
zagalami prosjak - kako me mozes trjerati?! Ti sidji!
Prosjak je galamio i
zvao u pomoc tako da su se oko njih skupili ljudi.
- Ovo je moj konj!-
rece prosjak okupljenima.
- Ne, konj je moj! -
uzviknu kralj. Ljudi su gledali i nisu znali koji od njih
dvojice govori istinu.
- Idite do kadije! -
uzviknu jedan od okupljenih - on ce vam pravedno presuditi.
Odvedose ih do kadije
koji je sjedio i sudio ljudima. Kralj stade pred kadiju i
isprica mu sta se desilo. Kada zavrsi prosjak uzviknu: - Ovaj
covjek je lazov! Konj je moj. Ja sam ga poveo da mu pokazem put.
- Konja ostavite kod
mene! - rece kadija - Sada idite i vratite se ujutro!
Njih dvojica odose, a
kadija odvede konja u stalu.
Kada se ujutro vratise,
kadija ustade sa svoje stolice i rece im: - Slijedite me! Njih
dvojica podjose za njim.On ih uvede u stalu u kojoj se nalazio
konj. Tu se zadrzase neko vrijeme, a potom se vratise u kadijinu
kucu.
On presudi da se konj
da kralju, a strazarima naredi da prosjaka svezu i bace u
tamnicu.
Uvecer kralj ode do
kadije i upita ga: - Kako si znao istinu?
- Jednostavno je. Kada
smo jutros usli u stalu primijetio sam da ti se konj priblizio,
mirisao te i dirao. Nisam zapazio ni jedan pokret prema drugom
covjeku. Shvatio sam da je to tvoj konj.
- A da li znas ko sam
ja? - smijesuci se rece kralj.
- Ne - odgovori kadija.
- Ja sam kralj. Dosao
sam prerusen da se uvjerim u tvoju pravednost. Zatrazi od mene
ono sto zelis.
- Izvini kralju, ali ja
nista ne zelim. Ja samo radim svoj posao!
Nazad na Djecije Price |