| |
Bismillahi rrahmani rrahim
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Ja Sin.
- Tako Mi Kur’ana mudrog,
- ti si, uistinu, poslanik,
- na Pravome putu,
- po objavi Silnoga i Samilosnoga,
- da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je
ravnodušan!
- O većini njih se već obistinila Riječ - zato oni neće vjerovati.
- Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire
stavili sve do podbradaka - zato su oni glava uzdignutih,
- i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči
im koprenu stavili - zato oni ne vide,
- i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni neće
vjerovati.
- Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur’an slijedi i
Milostivoga se boji, iako ga ne vidi; njega obraduj oprostom i
nagradom lijepom!
- Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su
uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi
jasno pobrojali.
- Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli
poslanici;
- kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo
trećim, pa rekoše: "Mi smo vama poslani!" -
- "Vi ste ljudi kao i mi" - oni odgovoriše - "Milostivi nije
objavio ništa, vi neistinu govorite!"
- "Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani" - rekoše oni -
- "i dužni smo samo da jasno obznanimo."
- Oni rekoše: "Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite,
kamenovaćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja oko nas."
- "Uzrok vaše nesreće je s vama!" - rekoše oni. "Zar zato što ste
opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi."
- I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: "O narode moj,
slijedi one koji su poslani,
- slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su
putu!
- Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se
vratiti?
- Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da
me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve
koristi i oni me neće moći spasiti,
- a ja bih tada bio u pravoj zabludi;
- ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!"
- I reći će se: "Uđi u Džennet!’ - a on će reći: "Kamo sreće da
narod moj zna
- zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!"
- I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba
poslali, niti smo to ikada činili.
- samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.
- O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se
nisu narugali.
- Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih
im se niko vratio nije,
- a svi oni biće zajedno pred Nas dovedeni.
- Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito
koje oni jedu;
- Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde, i činimo da iz nje
izvori izviru -
- da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njegove privrijede,
pa zašto neće da budu zahvalni?
- Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz
zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!
- I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u
mraku.
- I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga
i Sveznajućeg.
- I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo vraća kao
stari savijeni palmin prut.
- Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi oni u
svemiru plove.
- Dokaz im je i to što potomke njihove u lađama krcatim prevozimo
- i što za njih, slične njima, stvaramo one na kojima se voze.
- I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće im spasa biti, neće se
izbaviti,
- osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka određenog uživali.
- A kad im se rekne: "Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i
onoga što vas čeka da biste pomilovani bili..."
- I ne dođe im nijedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni leđa ne
okrenu.
- A kad im se kaže: "Udjeljujte od onoga što vam Allah daje"- onda
nevjernici govore vjernicima: "Zar da hranimo onoga koga je Allah, da
je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!"
- I govore: "Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"
- A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s
drugima prepirali, obuzeti,
- pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.
- I puhnuće se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome
pohrliti,
- govoreći: "Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?" - "Eto
ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!"
- Biće to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti.
- Danas se neće nikome nepravda učiniti i vi ćete, prema onom kako
ste radili, nagrađeni biti:
- stanovnici Dženneta uživaće toga dana u blagodatima veseli i
radosni,
- oni i žene njihove biće u hladovini na ukrašenim divanima
naslonjeni,
- u njemu će imati voća, i ono što budu željeli.
- "Mir vama!" - biće riječi Gospodara Milostivog -
- "a vi, o grješnici, danas se odvojite!"
- O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne klanjajte se šejtanu,
on vam je neprijatelj otvoreni,
- već se klanjate Meni; to je Put pravi
- On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?!
- Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo,
- pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!"
- Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a
noge njihove će o onome što su radili svjedočiti.
- Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put
pošli, kako bi vidjeli?
- A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u
nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići niti se vratiti.
- Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar oni
ne razumiju?
- Mi poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo
pouka - Kur’an jasni,
- da opominje onoga ko ima pameti, i da zasluže kaznu nevjernici.
- Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni
njome raspolažu kao vlasnici!
- i da smo im dali da se njome služe - na nekim jašu, a nekima se
hrane,
- i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni,
- već pored Allaha druge bogove prihvaćaju u nadi da će im oni na
pomoći biti;
- oni im, međutim, neće moći pomoći, a oni su njima poslušna vojska.
- I nek te ne žaloste riječi njihove; Mi, doista, znamo i ono što
kriju i ono što pokazuju.
- Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je
otvoreni protivnik,
- i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko
će oživiti kosti kad budu truhle?"
- Reci: "Oživiće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna
sve što je stvorio,
- Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome
potpaljujete."
- Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti
njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući;
- kada nešto hoće, On samo za to rekne: "Budi!" - i ono bude.
- Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete
se vratiti!
|
|
.gif){kind=small}
